Početna > Izdanja > Broj 137 > Giganti - Kenigseg

Kenigseg

Kenigseg je švedski proizvođač sportskih automobila visokih performansi, sa sedištem u Engelholmu, u okrugu Skone u Švedskoj.

Kompanija

Kompaniju je osnovao 1994. godine u Švedskoj Kristijan fon Kenigseg, sa namerom da proizvede sportski automobil „svetske klase”. Dugogodišnji razvoj i testiranje doveli su do modela CC8S, prvog legalnog serijskog vozila kompanije, koje je predstavljeno 2002. godine.

Kenigseg je 2006. godine započeo proizvodnju modela CCX, koji koristi motor dizajniran posebno za ovaj automobil. Cilj je bio razviti automobil homologovan za upotrebu širom sveta, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, čiji strogi propisi nisu dozvoljavali uvoz ranijih modela Kenigseg.

Forbs je u martu 2009. godine model CCXR naveo kao jedan od „najlepših automobila na svetu”.

U decembru 2010. godine je model Agera dobio nagradu BBC Top Gir-a Hiperautomobil godine.

Osim u razvoju, proizvodnji i prodaji Kenigseg linije sportskih automobila, Kenigseg je takođe uključen u razvojne programe „zelene tehnologije”, počevši od sportskog automobila CCXR („moć cveća”) sa fleksibilnim gorivom i nastavljajući kroz sadašnjost sa modelom Jesko. Kenigseg je takođe aktivan u razvojnim programima plag-in sistema električnih automobila i sledeće generacije klipnih motora. Kenigseg je takođe razvio motor bez klipa koji je svoju prvu primenu pronašao u modelu Regera, koji je predstavljen 2015. godine.

Kenigseg razvija i proizvodi većinu glavnih sistema, podsistema i komponenti potrebnih za njihove automobile, umesto da se oslanjaju na proizvođače. Krajem 2015. godine Kenigseg je imao 97 zaposlenih, sa odeljenjem za inženjering od 25 inženjera, na čelu sa osnivačem. Kenigseg je u januaru 2019. godine prodao 20 odsto udela švedskoj kompaniji Nacionalna električna vozila Švedske (NEVS) za 171 milion američkih dolara.

Istorija

Prototipi i proizvodnja

Prototip Kenigseg CC koji je postao osnova za buduće modele kompanije

Prvobitni dizajn modela CC nacrtao je Kristijan fon Kenigseg. Industrijski dizajner David Kraford realizovao je skice kao model veličine 1:5. Ovaj model je kasnije smanjen kako bi se stvorio osnovni čep za inicijalni prototip Kenigsega koji je završen 1996. godine. Tokom sledećih godina prototip je prošao opsežno testiranje i izgrađeno je nekoliko novih prototipova. Prototipovi su u početku koristili motor Audija V8, ali nakon što je propao ugovor o isporuci motora, sledeći kandidat je bio trkački horizontalno postavljen motor s 12 cilindara koji je razvio Motori Moderni za tim Skuderija Koloni Formule 1, u kojem je ovaj motor vožen pod znakom Subarua u sezoni 1990. godine. Ovi motori Subaru 1235 su kupljeni i modifikovani za upotrebu u modelu CC. Međutim, posao nije uspeo, pošto je umro osnivač Motori Moderni, poslavši kompaniju u bankrot. Na kraju je Kenigseg razvio sopstveni motor zasnovan na Fordovoj modularnoj arhitekturi. Kasnije je Kenigseg razvio vlastite motore od nule, uključujući upravljačke sisteme i prenos, što je vrlo neobično za proizvođača malih sportskih automobila.

Istorija fabrike

Kristijan fon Kenigseg je dobio ideju da izgradi sopstveni automobil nakon što je u mladosti gledao norveški animirani film Pinchcliffe Grand Prix, izrađen tehnikom „stop trick“. Prve korake u svetu poslovanja učinio je u ranim dvadesetim godinama, vodeći trgovinsku kompaniju Alpraaz u Stokholmu u Švedskoj. Alpraaz je izvozio hranu iz Evrope za zemlje u razvoju. Uspeh ovog poduhvata pružio je fon Kenigsegu potrebnu finansijsku sposobnost za pokretanje svoje izabrane karijere kao proizvođača automobila.

U početku se kompanija Kenigseg nalazila u Olofstrumu. Kompaniji su 1997. godine bili potrebni veći proizvodni pogoni i preselili su se na farmu, tik izvan Engelholma. Dana 22. februara 2003. godine jedan od proizvodnih pogona se zapalio i veoma oštetio. Kenigseg je potom kupio napušteni aerodrom koji je koristio kao svoju novu fabriku, a krajem 2003. godine jedan od dva velika hangara i poslovna zgrada su preuređeni u fabriku automobila. Od tada se kompanija nalazi u blizini još uvek aktivnog aerodroma Engelholma, gde klijenti mogu doći privatnim avionom. Kenigseg kontroliše i koristi bivšu vojnu pistu za probe svojih automobila i testiranje velikih brzina.

Znak Kenigsega je dizajnirao Jakob Laftman 1994. godine, na osnovu heraldičkog grba porodice Kenigseg. Štit je grb porodice još od 12. veka, kada je člana porodice vitezovalo Sveto rimsko carstvo sa sedištem u Nemačkoj.

Znak duhova

Posle ulaska u napušten aerodrom, gde je nekada bila smeštena eskadra „Johan Rod” švedskih vazduhoplovnih snaga, Kenigseg je usvojio „simbol duhova” koji je eskadrila imala u svojim avionima, a to su bili avioni Sab AJS37 Viggens (tim je takođe na svojim avionima koristio englesku frazu „Šou se mora nastaviti”) kao počast eskadrili. Znak se vidi na modelima izrađenim u fabrici koja je nastala iz njihovog hangara, uključujući modele CCX, Ageru, Ageru R, Jedan:1 i Regeru.

Pokušaj kupovine kompanije Sab

Dana 12. juna 2009. godine mediji su objavili da je Kenigseg grupa, koju čine Kenigseg automobili, Kristijan fon Kenigseg, Bard Eker i grupa investitora na čelu sa Markom Bišopom, potpisala pismo o namerama sa Sabom za preuzimanje marke od Dženeral motorsa. Dženeral motors je potvrdio da je 16. juna izabrao Kenigseg grupu za kupca kompanije Sab. Ugovor, koji je trebalo da bude zaključen 30. septembra 2009. godine, bio je vredan 600 miliona američkih dolara za finansiranje od Evropske investicione banke, za koje je garancije dala švedska vlada. Poređenja radi, u 2008. godini je Kenigseg sa 45 zaposlenih proizveo 18 automobila po prosečnoj ceni od milion američkih dolara; Sab je zapošljavao 3.400 radnika i napravio više od 93.000 automobila.

Dženeral motors je 18. avgusta objavio da je ugovor potpisan, iako neki detalji finansiranja još uvek nisu završeni. Kenigseg je 9. septembra 2009. godine objavio da će se BAIK grupa pridružiti kao manjinski vlasnik u Kenigsegu.

Kenigseg je u novembru 2009. godine odlučio da ne finalizuje kupovinu kompanije Sab i zbog toga je napustio pregovore. Zbog vremenske neizvesnosti završetka preuzimanja Kenigseg je izjavio da je napustio posao.

Modeli

Kenigseg CC je prvi put predstavljen 1996. godine, dok je kompletni prototip proizvodnje karbonskih vlakana sa belim lakiranjem konačno predstavljen na sajmu automobila u Parizu 2000. godine. Prvi kupac je kupio crveni CC8S 2002. godine na sajmu automobila u Ženevi i te godine su izgrađena još četiri automobila. Kenigseg CC8S je bio predstavljen u Aziji kasnije te godine premijerom na salonu automobila u Seulu. Novi CCR, koji je u osnovi bio varijanta modela CC8S s visokim performansama, predstavljen je 2004. godine na sajmu automobila u Ženevi. Proizvedeno je samo 14 primeraka.

Kenigseg je 2006. godine predstavio novi model CCX, dizajniran u cilju zadovoljavanja svetskih propisa u pogledu standarda bezbednosti i emisije gasova. To je značilo da je automobil morao da prođe kroz opsežan razvoj da bi ispunio najnovije i najstrože standarde za sigurnost i emisiju gasova koje su svetske vlasti zahtevale; Kenigseg je, na primer, morao da razvije sopstvene motore i druge srodne tehnologije. Štaviše, Kenigseg je jedini proizvođač sportskih automobila male količine koji je prošao nove evropske testove udara pešaka. Odmah nakon što je Kenigseg prošao ovaj test, zahtev je smatran previše komplikovanim da bi ga mali proizvođači mogli ispuniti, tako da je danas nepotrebno ispunjavati ove propise, ako je obim proizvodnje određenog modela manji od 10.000 automobila godišnje.

Kenigseg je 2007. godine premijerno predstavio model CCXR, verziju CCX modela sa biogorivom / fleksibilnim gorivom.

Kenigseg je 2009. godine objavio informacije o specijalnom izdanju automobila pod nazivom trevita, od kojih je isplanirano da se napravi tri komada, ali samo dva su završena zbog tehničkih problema. Trevita, što u prevodu znači „tri belca”, ima karoseriju u potpunosti napravljenu od Kenigsegovih materijala koji se sastoji od ugljeničnih vlakana obloženih dijamantom. Trevita je zasnovana na modelu CCXR i zato ima snagu od 1.004 KS (749 kW) prilikom rada na biogorivu.

Kenigseg je 2010. godine na sajmu automobila u Ženevi objavio informacije o novom modelu pod nazivom Agera, koji u prevodu znači „preduzmi / postupi”. Ageru karakteriše Kenigsegov razvijeni 5,0 litarski V8 motor u kombinaciji sa turbopunjačima promenljive turbo geometrije, koji ima snagu od 914 KS (682 kW), a spaja se na novorazvijeni sedmostepeni menjač sa dvostrukim kvačilom. Izrada Agere završena je u julu 2018. godine, nakon što je osam godina bila u proizvodnji, kada su dva od tri automobila konačnog izdanja predstavljena kupcima.

Na sajmu automobila u Ženevi 2015. godine Kenigseg je predstavio novi model nazvan Regera, što u prevodu znači „vladati”. Regera koristi „Kenigseg direkt drajv” (KDD) prenos. Ispod 48 km/h pogon je na dva elektromotora na zadnjim točkovima, a motor sa unutrašnjim sagorevanjem (ICE) je isključen. Iznad 48 km/h motor sa unutrašnjim sagorevanjem je povezan sa fiksnim odnosom prenosa bez menjača, vektorskim momentom prethodno spomenutih elektromotora i pojačan trećim elektromotorom pričvršćenim na pogonsku osovinu.

Kenigseg Jesko

Kenigseg je svoj motor u početku bazirao na V8 motornom bloku kompanije Ford Rejsing. Ovi motori pokretali su početni pogon modela CC. Blok za V8 motor od 4,8 litara (4.800 cm3) u modelu CCX (Competition Coupe Ten, koji će proslaviti deset godina kompanije) za Kenigseg je ubacio Grainger & Worrall iz Velike Britanije, koji je takođe ubacio blok za Agerin 5,0 litarski motor.

Krajem 2018. godine Kenigseg je potencijalnim kupcima u Australiji pokazao zamenu Agere putem virtuelne realnosti (engl. VR). Kompanija je istovremeno objavila tizer skice. U početku se pričalo da će se model zvati „Ragnarok”, ali na javnom predstavljanju automobila na salonu automobila u Ženevi 2019. godine otkrili su da se zove Jesko, po ocu osnivača, Jesku fon Kenigsegu. Automobili će biti ponuđeni u varijantama sa različitim koeficijentom otpora vazduha. Automobil koji će imati najniži koeficijent otpora vazduha moći će da postigne brzinu od 483 km/h.

Rekordi

Agera RS izložen na međunarodnom sajmu automobila u Severnoj Americi 2018. godine

28. februara 2005. godine, u 12.08 sati po lokalnom vremenu, u Nardou, u Italiji, CCR je oborio Ginisov svetski rekord za najbrži serijski automobil na svetu, postigavši brzinu od 388,87 km/h na Nardovoj stazi (kružna staza obima 12,6 km), čime je oboren rekord koji je prethodno držao Maklaren F1. Rekord je držao do septembra 2005. godine, kada je Bugati Vejron ponovo oborio rekord postigavši 408,47 km/h, što je dokazano od strane časopisa Auto i vozač i Top Gir. Oba rekorda koja su postavili Bugati i Maklaren postavljeni su na Folksvagenovoj sopstvenoj test stazi Era-Lesin, koja je dugačka 9 km.

Kenigseg CCXR je držao rekord u odnosu snage i mase za serijske automobile u trenutku njegovog predstavljanja, sa odnosom snage i mase od 1,3 kg/ks. Kasnije je Kenigseg Jedan:1 držao ovaj rekord, odnos snage i mase od 1 kg/ks.

Godine 2008 nemački časopis „Sport Auto” je izvršio test 0-300-0 km/h za serijske automobile, CCX je pobedio sa vremenom od 29,2 sekunde.

U septembru 2011. godine je model Agera R oborio Ginisov svetski rekord za 0-300 km/h u vremenu od samo 14,53 sekunde i 0-300-0 km/h za 21,19 sekundi. Kenigseg je 8. juna 2015. godine poboljšao ovaj rekord rezultatom modela Jedan:1. Ostvario je 0-300 km/h za 11,92 sekundi i 0-300-0 km/h za 17,95 sekundi (poboljšanje od 3,24 sekunde u odnosu na rekord Kenigseg Agera R iz 2011. godine), takođe je postigao 0-322 km/h (0-200 mi/h) za 14,33 sekunde i 0-322-0 km/h (0-200-0 mi/h) za 20,71 sekundu.

Agera RS je 1. oktobra 2017. godine postavila nezvanični rekord za 0-400-0 km/h sa vremenom od 36,44 sekunde. Rekord je postavljen na aerodromu Vandel u Danskoj i oborio je rekord od 42 sekunde koji je Bugati Širon postavio nekoliko nedelja ranije.

Dana 4. novembra 2017. godine Agera RS je postavila novi rekord za najbrži automobil na svetu sa prosečnom brzinom od 446,97 km/h. Rekordna vožnja obavljena je na 18 km dugom zatvorenom delu državnog puta u Pahrumpu, u Nevadi u Sjedinjenim Američkim Državama. Istog dana oborili su i svoj rekord od 0-400-0 km/h koji su postavili nekoliko nedelja ranije (33,29 sekundi u poređenju sa starijim rekordom od 36,44 sekunde). Kasnije je instrumentom potvrđeno da je automobil premašio brzinu od 457,94 km/h.

Nagrade

Top Gir nagrada 2010. godine – Agera dobija nagradu BBC Top Gir-a Hiperautomobil godine

Red Dot – nagrada za odličan dizajn

Nagrada nacionalnog švedskog dizajna – Odlična švedska forma (šved. Utmärkt Svensk Form)

Nominacija za preduzetnika godine – Företagarna – Švedska

„Powercar” – Superegzotični uvoz 2007. i 2008. godine – Nemačka

Berza

investicioni fondovi

kursna lista