Početna > Izdanja > Broj 096 > Edukacija - Ivana Borić

Cilj svakog javnog nastupa je prenošenje informacija. Stoga se govornik mora fokusirati na publiku, a ne na sebe.

Posle straha od smrti, strah od javnog nastupa je najveći strah u životu.

Svega jedan odsto ljudi se rodi sa darom govorništva i harizmom koja pleni čim progovore. A šta se dešava sa onih 99 odsto? Svi smo se tokom školovanja susreli s komunikacijskim veštinama i postali svesni njihovog značaja. Način prezentacije i izlaganja često je presudan faktor prilikom razgovora za posao, odnosno prilikom predstavljanja poslovnog projekta. Naučiti kako da javno predstavimo sebe, svoju ideju ili svoje znanje, jedna je od najvažnijih veština današnjice. Osnovna prepreka kod javnog nastupa je savlađivanje straha. Većina, gotovo svi, imaju osećaj treme kada se nađu u situaciji da treba da se obrate većem broju ljudi, ili osobi koja predstavlja autoritet.

Činjenice su na vašoj strani. Od javnog nastupa još niko nije umro. To je iracionalan strah. Fobija. Neko negativno iskustvo tokom odrastanja utiče na vas, ali je svaki nov javni nastup prilika da se sa njime suočite, prevaziđete i izađete kao pobednici.

Javni nastup je moćno oruđe za motivaciju, uticaj, uveravanje, obaveštavanje, tumačenje ili jednostavno zabavljanje. Uvek mora biti uverljiv i jako je bitno shvatiti da je cilj svakog javnog nastupa prenošenje informacija. Zbog toga govornik mora da se fokusira na publiku, a ne na sebe.

Česti problem sa javnim nastupima i govorima pred publikom je to što isti znaju da budu naporni, neshvatljivi ili dosadni onima kojima su namenjeni, a razlog svemu tome je loša priprema, preterana priprema ili prisustvo velike treme.

Efikasni javni nastup se odnosi na pridržavanje određenih pravila, ali je prvenstveno važno shvatiti da je cilj svakog javnog nastupa prenošenje informacija. To znači da je publika važna. Uverljivost je ono što govornik mora nužno da postigne prezentujući svoj govor. Uverljivost se postiže treningom, tj. poznavanjem psihologije publike, psihologije govornika i pravila prezentacije.

Istraživanja su pokazala da je količina informacija koju publika može da primi, uz najveću moguću koncentraciju, jako mala. Iz tog razloga optimalno trajanje prezentacije treba da bude oko 20 minuta.

Uvek je važno dobro se pripremiti za nastup u medijima, bilo da je u pitanju govor, intervju ili konferencija za medije. Zato postoje kompletni timovi saradnika koji rade sa osobama koje su često izložene javnim nastupima, i koji im daju pre svega jasne instrukcije i pomažu oko neutralisanja treme. Jednostavan savet – ukoliko niste političar, javna ličnost, ili osoba koja ima svoj tim – tremu i nervozu ćete izbeći jednostavnom vežbom, a to je održavanje probe govora pred članovima porodice ili prijateljima. Poznata lica mogu uticati na vaše ohrabrenje.

Priprema za javni nastup pomaže i olakšava smanjenje stresa.

Spuštanje pogleda i ne gledanje u sagovornike ili u publiku ostavlja utisak nekompetentne osobe, bez obzira što ste možda vrhunski stručnjak iz te oblasti.

Struktura vašeg izlaganja je od velikog značaja. U uvodu profilišete publiku, prepoznajete ih i navodite zašto je prezentacija za njih bitna. Taj prvi minut obraćanja je minut kada se stvara prvi utisak, i kada slušaoci odlučuju da li ste im zanimljivi ili ne. U središnjem delu govora iznosite argumente. Kraj mora biti efektan. Uvek je dobro završiti nekim citatom, pozitivnim stavom, direktnim obraćanjem publici. Tokom celog govora treba ponavljati centralnu misao. Cilj je postignut ako je publika u stanju da prepozna tu vašu misao.

Prenošenje informacije kao cilj svakog javnog nastupa može biti postignut samo ako se govornik, kao što sam već istakla, fokusira na publiku. Govornici su često previše skoncentrisani na prezentaciju, te plasiraju veliku količinu informacija ne odvajajući bitno od nebitnog. To rezultira neuverljivošću, konciznim argumentovanjem.

Od velike važnosti je i način na koji govorite. Nervoza se najčešće ispoljava kroz brzinu govora. Morate biti svesni da publika ne može da primi informacije istom brzinom kojom vi razmišljate. Zato bi trebalo da se trudite da govorite sporije da bi publika bila u koraku sa vašim tokom misli. Studije su pokazale da su dublji, sporiji govori uticajniji. Zato pokušajte da se oduprete prirodnoj tedenciji bržeg i glasnijeg govora.

Verujte u sebe. Zastanite pred publikom i uputite im osmeh. Napravite kontakt s očima. Okupite svoje misli i prilagodite se situaciji. Ne smete dozvoliti da vas nervoza ili možda loša organizacija poremeti. Mislite pozitivno, jer ste vi vođa predstave.

Budite svoji. Harizmatični govornici postajete tako što gradite svoju autentičnost, a ne tako što ćete kopirati druge. Ljude fasciniraju osobe koje daju deo sebe. Za ovo je potrebno malo hrabrosti i poznavanje sebe. Ako niste sigurni, istražite po čemu ste autentični, šta je vaša posebnost.

Kartice. Da ili ne? Zavisno od slučaja. Podsetnik u obliku kartica ne znači nužno da niste pripremljeni. Uvek je dobro imati kod sebe primer prezentacije ili govora, pogledati gde ste stali, pročitati neki citat, i naravno, kada su u pitanju navodi istraživanja, uvek je važno prezentovati precizan podatak. Ukoliko ste siguran i uvežban govornik, podsetnik niko neće shvatiti kao lošu pripremu.

Prezentacija nije gluma. Prezentacija funkcioniše kao unapred režirana predstava, ali ne smete da dozvolite da se pretvorite u glumca. Vi ste posrednik između poruke koju prenosite i osoba koje su došle da je čuju. Te osobe će obraćati pažnju na vas kao na osobu samo prvih dvadesetak sekundi. Nakon toga će se skoncentrisati na sadržaj koji izlažete, na svoje misli, planiranja...

Pitanja. Održavajte publiku budnom. Ne mora niko na glas da vam odgovara na postavljeno pitanje, ali je dovoljno da im kažete nešto poput: „Razmislite o ovome...“, „Kakvo je vaše iskustvo...“, „Šta vi mislite...?“. Ovaj trik je dobar kada počnete da se osećate nesigurno, jer pomerate fokus sa sebe kao predavača na publiku koja počinje da razmišlja o odgovoru na vaše pitanje.

Zlonamerna publika. Uvek možete da očekujete da neće svi biti oduševljeni vašim govorom. Nekome ćete biti empatični, neko će postaviti pitanje koje niste očekivali. Ali je važno da znate sledeće – kako god da govorite ili kako god da se ponašate, nikada nećete moći da zadovoljite sve slušaoce. Zato i ne treba da se povlađujete zahtevnim osobama ili da trošite vreme na pravdanje zašto ste nešto rekli. Pokušajte da na pitanje odgovorite pitanjem „To je interesantno pitanje, šta je vas navelo da tako mislite?“, ili „Hvala vam na vašim zapažanjima...“. Veoma je važno da se ne oseti da vam je neugodno, nikako ne smete biti cinični ili iznervirani. Usmerite pažnju na sve prijatne osobe, na one koji vas slušaju, umesto da tražite negativce i time sebi pojačavate strah.

Da bi do samog kraja držali pažnju publike i da biste postigli željeni efekat poruka koju prenosite mora biti jasna, saopštena jednostavnim jezikom i razumljiva svima. Pokušajte da izbegnete previše stručnih termina, osim u delovima govora gde je to neophodno. Dobar govornik je onaj koga razume masa, prosečni građanin koji govori običnim jezikom. Budite uverljivi. Argumentovano. Poruka treba da uliva poverenje slušaocima i stavi do znanja da ste sigurni u sebe i stručni.

Kako publika doživljava govornika?

-govor35%

-izgled58%

-sadržaj7&%

Izgled govornika je nešto što po statistici ostavlja najveći utisak na slušaoce. Izgled spada u deo neverbalne komunikacije koji ne znači samo oblačenje, već i kontakt očima, izraz lica, gestikulacija, stav, pokreti tela, pauze.

Poželjno je sagovornike gledati u oči. U publici uvek odaberite par prijatnih lica kojima se obraćate. Najveća je greška spuštati pogled. U medijskim nastupima, uvek gledajte u novinara, a ne u objektiv kamere.

Izraz lica svakako treba da bude vedar i prijatan. Blag osmeh je poželjan, ali zavisnosti od teme. Ukoliko je tema ozbiljna, ili saopštavate nešto loše osmeh izaziva suprotan efekat.

Gestikulacija je nešto po čemu će vas publika pamtiti. Energija koju prenosite putem nastupa. Međutim, ne smete preterati jer gestikulacija mora biti usklađena sa funkcijom nastupa i prenošenjem poruke. Ukoliko imate problem sa neadekvatnom upotrebom ruku, držanje olovke je idealno rešenje da smanji vašu nervozu.

Osnova dobrog javnog nastupa jeste da suvereno vladate temom. Pripremite se, naučite sve potrebno, pronađite neophodne podatke, spremite beleške.

I naravno, kada sve ovo uradite kako treba, nije isključeno da se trema i nesigurnost pred publikom (bilo da je u pitanju dvoje, troje ljudi ili puna sala) neće pojaviti.

Dobar i kvalitetan javni nastup jeste stvar iskustva i treninga. U mnogome zavisi i od karaktera osobe i prirodnog talenta. Postoje jednostavno ljudi koji imaju harizmu koja osvaja ljude, hipnotiše slušaoce. A sa druge strane postoje osobe koje ulože sve napore i vreme da bi postali dobri govrnici, a pred publikom jednostavno zaneme i drhte.

Saveti navedeni u ovom tekstu mogu samo da vam pomognu da pokušate da prevaziđete svoj strah i da napredujete. Dobro urađen domaći zadatak u ovom slučaju ne mora da rezultira najboljom ocenom, jer je u biti ljudi strah od javnog nastupa. I to nije vaš poraz. Samo kontinuiranim radom možete da pobedite sebe, a time i da ubedite ljude kojima se obraćate u doslednost vaših reči. Samo tako ćete biti uverljivi i bićete na dobrom putu da postanete govornik.

Berza

investicioni fondovi

kursna lista